Dunavski dukat Svetog Luke

Nova crkva u Krnjači, zahvaljujući arhitektonskoj lepoti i energičnom svešteniku privlači brojne vernike iz prekodunavskih beogradskih naselja

Naselje Krnjača, opkoljeno dunavskim kanalima i baruštinama, razbacano duž Zrenjaninskog i Pančevačkog puta, pritisnuto komunalnim neredom, dobilo je svoju centralnu, oplemenjenu, molitvenu tačku. Još se patrijarh German založio za gradnju crkve u Krnjači, jedinoj prekodunavskoj parohiji Mitropolije beogradsko-karlovačke (Borča je već pod jurisdikcijom Eparhije banatske), pa je šezdesetih godina prošlog veka jedna kuća adaptirana za hram posvećen Svetom apostolu i jevanđelisti Luki.

Nova crkva sa istim titularom počela je da se gradi posle NATO agresije na Srbiju. Pre tri godine, preuzimajući parohiju, u nedovršenu crkvu stiže energični prota Rade Simić, širom otvara masivna vrata na pročelju i moli se da mu, na nedeljnu liturgiju, uđe makar poneki vernik. Danas, na velike crkvene praznike i nedeljom, liturgiji prisustvuje od stotinu do stotinu pedeset ljudi, koliko iz Krnjače, Koteža i okolnih naselja, toliko i iz Borče. Tako je bilo i juče, na Preobraženje.

Mnogi vernici vole da baš ovde obave čin krštenja ili venčanja, u ovoj impresivnoj bogomolji, izuzetno uspeloj varijaciji gračaničkog modela s naglašenom vertikalnošću unutrašnjeg volumena i kultivisanim, prostranim platoom. Dodatni razlog je, svakako, komunikativni i duhoviti paroh, koji nam koncizno navodi radnje na dovršenju crkvenog enterijera i uređenju porte:

– Opština nam je pomogla da sredimo parking što je povećalo broj posetilaca, ali ostaje problem sa isključenjem sa Zrenjaninskog puta. Formirali smo travnjak, izgradili česmu i dečji parkić. Sređen je i pomoćni objekt u kojem su palionica sveća, suvenirnica, kancelarija i mala crkvena sala. I, što je najvažnije, unutrašnjost crkve je omalterisana, pa je znatno poboljšana akustika i prirodno osvetljenje – kaže otac Rade.

Skromni parohijski prihodi uzrok su bezbednosnih i drugih nevolja. Tako, crkva ima ugrađeno podno grejanje, ali nema para za struju pa se grejači ne koriste dok se ne izgradi kotlarnica na čvrsto gorivo. Iz istog razloga ugašena su dva reflektora koja bi trebala da noću osvetljavaju hram, a ta prikraćenost direktno ugrožava bezbednost crkve jer se oko nje, po pomrčini, skuplja omladina sklona opojnim supstancama. Februara ove godine, Sveti Luka je demoliran i oskrnavljen kad su, još uvek nepoznati počinioci, ciglom probili jedan crkveni prozor, razbacali ikone i obili pult sa ikonom na kojoj vernici ostavljaju priloge.

Postoji ideja da se deo crkvenog placa iza crkve iznajmi za dečji vrtić ili starački dom pa da se na taj način finansiraju infrastrukturni troškovi i preostali, skupi zahvati (oslikavanje hrama, ogradni zid…). Zasad, sve zavisi od bogobojaznih a imućnih, kao što je vršački privrednik Zoran Popov koji je crkvi poklonio opremu za video-nadzor.

Autor projekta hrama Svetog Luke je Predrag Peđa Ristić, profesor arhitekture na Akademiji SPC. koji, u krugovima crkvenih velikodostojnika, važi za prvorazrednog umetnika, posebno kad su u pitanju crkve manjih proporcija. Ristić, kažu, projektuje crkvice „kao dukate”. Ali, sam gospodin Ristić nije sklon kontrakomplimentima. Za naš list izjavio je kako je pismeno odstranjen s gradilišta zbog razmimoilaženja s nadležnim crkvenim odborom.

Prema njegovom planu, trebalo je da se izgradi „dupli” odnosno obodni zid, u funkciji termo i hidro izolatora, ali je taj zid, već podignut do nivoa od 1,5 metara, srušen i eliminisan iz projekta. Ristić je ovim spoljnim zidom hteo i da asocira na stara vremena masivne gradnje, ali izgleda da taj zid nije bio ucrtan u projektnim papirima.

„Još u doba Tita ja sam imao po dva projekta: jedan za komisiju i drugi po kojem se stvarno gradi. Bez srušene izolacije doći će u pitanje freskopis, pojaviće se vlaga”, tvrdi Ristić.

Na pitanje kako bi se mogao stilski odrediti novi hram u Krnjači, gospodin Ristić, s blagom dozom profesorskog prekora, kaže: „Ne postoji stil, to je moda, prolaznost. Crkva nastaje iz ideje i sastavni je deo liturgije, kao i molitva i zvona. Smisao je u proporciji, projektovanje crkve je kompozicija između lopte, dakle kosmosa, vaskrsenja, i kocke, groba Hristovog”.

Juče, posle preobraženjske liturgije, vernike koji su nosili osveštano grožđe, na najbližoj stanici GSP-a disciplinovale su striktne kontrolorke „Busplusa“ i visprena trojka komunalne policije.

Izvor: Politika