Rade na vrućini, a rade i na crno

Beograd,  tropske vreline nisu najveća muka radnika u građevini jer čak četvrtina zaposlenih u građevinarstvu i dalje radi na crno. 

Temperature su i danas skoro 40 stepeni, ali to za građevinare ne znači da posao staje.

Na gradilištima su i naši i strani radnici, a na Dan građevinara ekipa B92 bila je na mostu od Borče do Zemuna, koji bi, ako se ovako nastavi, trebalo da bude završen u roku, a to znači u oktobru 2014.

Kad upeče zvezda, vreme je da se radnici iz Kine koji grade most od Zemuna do Borče odmore i ručaju.

Recept za to kako da lakše podnesu vrućine doneli su iz Kine, kaže Željko Karapandžić, koordinator za bezbednost na mostu Zemun-Borča.

“Unosom čajeva, toplih napitaka se temperatura spolja i iznutra približava, pa bolje podnose tu vrućinu, takođe jedu ljutu hranu sa čili papričicama, zato što se organizam pojačano znoji, pa samim tim organizam i hladi prirodnim putem i kuvaju supe od graška koje po njihovom verovanju i medicinskim preporukama prirodni preparat za ublaženje telesne temperature”, objašnjava Karapandžić.

Naši radnici, koji nekoliko kilometara dalje rade na pristupnicama, ipak se drže hladnih napitaka.

Velike vrućine nisu ni jedini, ni najveći problem sa kojim se suočavaju građevinari.

Čak četvrtina zaposlenih u ovoj oblasti radi u sivoj ili crnoj zoni ekonomiji, a to znači da nemaju pravo ni na zdravstvenu ni na socijalnu zaštitu.

Novi Zakon o radu samo će delimično moći da reši ovaj problem, a u rešavanje se moraju uključiti i poslodavci i sindikati.

Državni sekretar u Ministarstvu rada Dragi Vidojević ocenjuje da je rad na crno “rak rana našeg društva i naše države”.

“Ne može se doći do rešenja bez socijalnog dijaloga, socijalni dijalog podrazumeva usklađivanje mišljenja predstavnika radnika, znači sindikata, predstavnika poslodavaca i naravno Vlade”, smatra on.

Rešavanju problema ne pomažu ni velike kazne za poslodavce, koje su od 800 hiljada do milion dinara.

Problem, međutim, prema rečima Dragoljuba Peurače direktora Inspektorata za rad, nije u inspektorima, već u sudovima koji ne procesuiraju prekršajne prijave.

“Preko 50 odsto tih zehteva koji se nalaze kod nadležnih prekršajnih sudova ili zastare, ili se ne proceusiraju ili pak izrečene kazne budu ispod zakonskog minimuma, a čak i oslobađajuće”, navodi Peurača.

Dobre vesti, barem kada je reč o radnicima koji su prijavljeni, jeste da se propisi o bezbednosti na radu više poštuju, pa sada ima manje povreda na radu nego prošle godine.